„Nemamo pravo na grešku i poručujem ljudima da imaju pravo tražiti uvijek više i da nas ne uzimaju zdravo za gotovo. Još malo i doći će i taj dan, a onda će doći neki novi izbori, doći će neka nova kampanja, neka nova utakmica, past će neke nove teške riječi, bit će davana neka nova, neodgovorna obećanja. Mi želimo ostati izvan toga i kao mnogo puta do sada ponoviti da je ovo što radimo smislen posao, da vjerujemo u njega, da vjerujemo u svoje ljude i da je politika posao pun smisla i sadržaja. Takvu politiku ćemo propagirati, za to ćemo se boriti. I tu u tom poslu naše sredstvo će biti naša stranka, naš novi drukčiji SDP, a naš cilj naša nova, bolja Hrvatska“ rekao je predsjednika SDP-a Zoran Milanović u svom uvodnom izlaganju na početku četvrte tematsko izvještajne konvencije SDP-a, pozivajući birače da izađu na izbore i biraju SDP koji nudi otvorenost i transparentnost, a ne zaštitu partikularnih interesa.
Marko, Kampa - svi tekstovi ovog autora
Internet portal index.hr saznao je kako je HDZ u jeku krize na kupnju novog i blindiranog automobila za Ivu Sanadera utrošio preko četiri milijuna kuna.
Krizi unatoč, premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader vozi se u novom BMW-u serije 7 vrijednom 4,2 milijuna kuna koji je nabavljen potkraj 2008. prema principu staro za novo. Automobil, kaže glasnogovornik Vlade Zlatko Mehun, pripada HDZ-u koji ga je bez naknade dao na korištenje Ministarstvu unutarnjih poslova.
Podaci o osiguranju skupocjenog automobila danas su dostavljeni internetskom portalu index.hrNa presliku računa vidi se da je samo kasko osiguranje stajalo 160.318,10 kuna, i to sa popustom od četrdesetak posto. (večernji list)
Kupnju automobila komentirao je i predsjednik SDPa Zoran Milanović.
Ne vidim zašto Sanader toliko strahuje za svoj život. Ako je točno da su kupili tako skup automobil, mogu samo reći: “Čemu to?”. Ne znam u čemu je bio problem sa starim automobilom, pa ne voze se blindirani automobili samo 100-200 tisuća kilometara. Nadam se samo da ovaj BMW nije kupljen na braniteljsku povlasticu, komentirao je predsjednik SDP-a Zoran Milanović.
Usporedbe radi, evo cijena nekolicine državničkih automobila:
Predsjednik Nicolas Sarkozy - Citroën C6 - oko 200,000 €,
Premijer Fredrik Reinfeldt - Volvo S80 - oko 200,000 €,
Kim Jong II - Mercedes Benz S600 - oko 242,500 €,
Kancelarka Angela Merkel - Volkswagen Phaeton - oko 250,000 €,
Premijer Silvio Berlusconi - Maserati Quattroporte - oko 250,000 €,
Premijer Gordon Brown - Jaguar Super V8 - oko 300,000 €,
Predsjednik Obama - GM Cadillac DTS - oko 460,000 €Premijer Ivo Sanader - BMW serije 7 - oko 580,000 €. (pollitika.com)
“Ako se vratimo nekoliko mjeseci unatrag i analiziramo što je Vlada i što je njezin čelni čovjek govorio na temu rebalansa proračuna, krize, onoga što nam se sprema, uočit ćemo da je jedina konzistentnost – nekonzistentnost!
Što sve nismo čuli u zadnjih četiri do pet mjeseci, kakve sve stavove o krizi, o financijskoj stabilnosti u Hrvatskoj, kakav festival spina nismo vidjeli od premijera i njegovih najbližih suradnika.
(II dio)
Kada je donošen proračun prošle godine, SDP je kao jedini klub u Saboru odbio podnositi bilo kakve amandmane na hrvatski proračun, jedno je bilo u razmatranju da se HABOR-u daju veća sredstva u iznosu od nekoliko milijardi kuna, za sve ostalo tvrdili smo da je besmisleno, jer je sam proračun invalidan, nerealno koncipiran i osuđen na skoru propast i na skori rebalans.
Kada gledamo danas, što smo čuli i ovih zadnjih dana, postavlja se pitanje jeli taj rebalans u stvari i bio toliko potreban, jesu li ga spasili sindikati i okvirno milijarda i pol kuna ušteda na plaćama koje su snižene nakon što su prvo povećane, je li se moglo puno više uštedjeti na rashodima koja su ministarstva srezala preko noći, pokazalo se da postoje milijarde kuna slobodnog prostora u proračunu gdje se može uštedjeti na luksuzu, na stvarima koje su preko noći odrezane.
Uglavnom, sindikati su, preko noći, pretvoreni u glavni razlog spoticanja i glavne generatore krize, njihovi zahtjevi koliko se god oni nekome mogli činiti preoštrima, su zahtjevi utemeljeni na očekivanjima i obećanjima koje je dala Vlada. Sindikati sigurno ne mogu biti glavni razlog problema u kojima se Hrvatska nalazi. Problem je u hrvatskoj Vladi.
Rečeno je da je ovo mjera kojom se borimo za radna mjesta u državnoj upravi. Mada su u zadnja tri mjeseca prema podacima Zavoda za zapošljavanje preko 20 tisuća ljudi je ostalo bez posla u Hrvatskoj. Što je učinjeno za njih, jesu li tu predlagane mjere koje je SDP predlagao, jesu li usvojene mjere - nisu. Nemojmo stvari nazivati pogrešnim imenom, ovo je naprosto jedan spin, ovo je potreba da se zaštiti sebe, da se podjeli odgovornost sa svima drugima i to Vlada radi sustavno, to Vlada ne prestaje raditi.
SDP je prije više mjeseci kada je proračun kasnio i kada je Vlada sijala neutemeljeni i lažni optimizam, a svakome od Vladivostoka do New Yorka je bilo jasno što se sprema i kakva se nevera komeša, i kada je projicirala jedan potpuno nerealan proračun za koji smo već tada rekli da je toliko nerealan, nepošteno nerealna prema istini, prema hrvatskim građanima i da na njega nećemo podnositi niti jedan jedini amandman zato što nas isti posao čeka par mjeseci kasnije.
I to se dogodilo jesmo li sretni zbog toga - nismo!”
Predizborna kampanja za lokalne izbore samo što nije počela. Ako ste birač u Rijeci, Splitu ili Sisku svakako morate posjetiti web stranice na kojima se predstavljaju kandidati iz Vašeg grada.
Ranko Ostojić SDPov je kandidat za gradonačelnika u Splitu, gradu pod Marjanom. Ranko Ostojić je saborski zastupnik SDPa i nekadašnji ravnatelj policije. Nakon mandata HDZove vlasti koja je Splitu i njegovim građanima donijela samo stagnaciju i probleme, Ostojić očekuje pobjeduu jednoj od zasigurno najzanimljivijih ali i najkontroverznijih izbornih utrka u zemlji.
Vojko Obersnel SDPov je kandidat za gradonačelnika grada Rijeke.Obersnel obnaša dužnost riječkog gradonačelnika u protekla dva mandata i očekuje podršku Riječana dodatno pojačati na svibanjskim izborima.
Davorko Vidović SDPov je kandidat u Sisku. Davorko Vidović je saborski zastupnik SDPa, jedan od ministara u koalicijskoj vladi i gradonačelnik Siska koji je u jednoj od najpodlijih političkih trgovina u Hrvatskoj doslovce izbačen iz gradonačelničke kancelarije. Sisak je unatoč svojoj dobroj prometnoj povezanosti i poziciji grad u kojem se industrija tijekom posljednjih 18 godina doslovce dezintegrirala, a posljedice rata do danas nisu sanirane - sve skupa pod palicom dosadašnjih gradskih uprava. Krajnje je vrijeme da i Sisak doživi odavno zakašnjele promjene.
Za razliku od prošloga, današnji je aktualni sat ocijenjen kao dosta “tanašan”, kao da oporbeni zastupnici nisu bili dovoljno inspirirani.Jedini prijepodnevni “štiklec” s ironijskim odmakom bilo je istup Nenada Stazića (SDP) u kojem je potpredsjednika Vlade Damira Polančeca upitao hoće li ljubazno zamoliti premijera da ne daje izjave kojima ruši burzu, poput one o promašenosti II. mirovinskog stupa. Polančec mu je kazao da mu to, naravno, ne pada na pamet te da je domaća burza nestabilna zbog svjetskih kretanja, a ne zbog verbalnih poruka.
Stazić mu je vratio da kako nije ni sumnjao u odgovor i da je zanimljivo kako su svi burzovni analitičari i fondovski menadžeri rekli da je premijer srušio burzu, dok samo ministri Polančec i Ivan Šuker to ne žele priznati zato što im je više stalo do vlastite pozicije kod premijera nego do burze. (večernji list)
Predsjednik SDP-a Zoran Milanović gostovao je u emisiji Otvoreno na HTVu i govorio o nadolazećim Ustavnim promjenama, za što je na inicijativu Vlade kreirana stručna grupa.
II dio Otvorenog možete pogledati ovdje.
„Ne mislim da je inicijativa Predsjednika Republike zakašnjela, s obzirom da Predsjednik nema nikakve operativne instrumente na raspolaganju. Predsjednik to pravo do sada, tu mogućnost, koju Ustav predviđa nikada nije koristio. U ovom trenutku postoji potreba za time, jer je Vlada nažalost neučinkovita, inertna, više se ne zna tko odlučuje tko predlaže, je li to Vlada, je li to Ekonomsko vijeće, je li to Predsjedništvo HDZ-a, kao prije tjedan dana. Prema tome Predsjednikova inicijativa je Ustavna, ja bih rekao i potrebna, a pitanje je što može u ovom konkretnom smislu promijeniti. Predsjenik radi ono na što ga na neki način Ustav i obvezuje potiče raspravu, želi dijalog i ukazuje na probleme. Ne može puno više, ovo što radi po Ustavu čak je i dužan.“ Rekao je predsjednik SDP-a Zoran Milanović
Odgovarajući na pitanje da li smo već trebali imati neke konkretne antirecesijske mjere a ne novu sjednicu Milanović je rekao, “Da, ali Predsjednik s tim nema ništa. On može predložiti sazivanje sjednice i to upravo radi u dobroj vjeri. Međutim, s obzirom da Vlada ne voli otvoren dijalog, da ne voli konstruktivnu kritiku i prijedloge što je pokazala proteklog tjedna. Krećemo se otprilike u tim nekim okvirima realnosti.
Na pitanje da li će Sanader pristati na to, Milanović je odgovorio „To morate pitati gospodina Sanadera. Dosadašnja iskustva pokazuju da je njegova Vlada i on osobno malo spremna na dijalog, a kada ga glume kao s Ekonomski vijećem onda rade na jedan pogrešan način.“
Aktualni Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel krenuo je u kampanju za novi mandat na predstojećim lokalnim izborima upravo s interneta. U želji za razgovorom, Obi je pozvao svoje birače i simpatizere da mu se pridruže u kampanji. Vojka Obersnela tako danas možete kontaktirati putem njegovog bloga i Facebooka, a na njegovom YouTube kanalu možete vidjeti i (zasada prvu) video poruku jednog hrvatskog gradonačelnika svojim građanima.
Nakon što su danas raspravljena dva SDP-ova prijedloga zakona, tri mjeseca nakon što su uvrštena u Dnevni red Sabora, treći prijedlog, prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost, koji čini dio paketa antirecesijskih mjera SDP-a, vladajući su htjeli početi raspravljati u 19h i 50 minuta. Budući da nema TV prijenosa saborske sjednice, građani ne bi mogli vidjeti i čuti što SDP želi predložiti da se olakša udar recesije na gospodarstvo i standard građana. Klub SDP-a je tražio da se sjednica Sabora nastavi sutra u 9:30h, kako bi građani i javnost bili upućeni u raspravu o ovako važnom zakonskom prijedlogu.
Pošto je HDZ raspravu htio skriti od javnosti i građana, zastupnici SDP-a okružili su saborsku govornicu, nakon čega je predsjedavajući proglasio stanku. Zastupnici SDP-a nisu odustali od svog zahtjeva da prijedlozi antirecesijskih mjera budu raspravljani pred očima javnosti. U ovo teško krizno vrijeme, smatraju da hrvatski građani imaju pravo znati što njihovi izabrani predstavnici predlažu i žele postići kako bi se njihov standard poboljšao, a prijedlozi koji dolaze iz oporbenih redova trebaju imati bar približno jednak tretman kao oni iz Vlade. Predsjedavajući sjednice Sabora čak je optužio zastupnike SDP-a za cjelodnevnu opstrukciju sjednice, zato jer su raspravljali o prijedlozima antirecesijskih mjera, kojim bi se olakšao teret gospodarstvu u recesiji
Nakon sastanka Ekonomskog vijeća član vijeća Ljubo Jurčić obratio se novinarima kritizirajući kako strategija cilja na razdoblje od 2020. do 2030. godine kada bi se trebali povećati energetski kapaciteti.”Do tada ćemo valjda i dalje uvoziti 20 do 30 posto električne energije, umjesto da što brže i energičnije radimo na izgradnji energetskih kapaciteta”, kazao je Jurčić koji je dodao i par riječi o turističkim predviđanjima za ovu sezonu.
“Europa bi mogla imati negativni rast BDP-a od 2,5 posto, pa je sasvim za očekivati smanjenje emisije turista s tog tržišta. Naime nama je ta informacija posebno važna budući da turisti čine 90 posto turističke potražnje, a ne treba posebno ni naglašavati kako turizam donosi značajan devizni prihod”, zaključio je Jurčić koji se na kraju osvrnuo i na komentar ministra financija Ivana Šukera koji je odbacujući SDP-ov paket antirecesijskih mjera, rekao kako država nema dodatnih 15 milijardi kuna kako bi ih realizirala.
“Otkuda te brojke Šukeru, ja zaista ne znam, jer smo predvidjeli 80 do 150 milijuna kuna i to jedino kao pomoć nezaposlenima”, kazao je Jurčić na kraju. (index)
Govor Zorana Milanovića sa sjednice Glavnog odbora SDPa održane u subotu 24. siječnja 2009.
Zoran Milanović, predsjednik SDP-a, pozvao je prije početka sjednice Glavnog odbora premijera Ivu Sanadera da suoči javnost sa stanjem u državi, a to znači i s recesijom, te da kaže koji su stavovi i rješnjea Vlade. Milanović se pri tom pozvao na druge državnike koji su svoje javnosti suočili s recesijom i najavili korake prema izlazu.
- Vlada i premijer nisu tu da koordiniraju stavove akademske zajednice, ekonomskih institucija i Ekonomskog vijeća. Oni trebaju voditi zemlju. Kad bi se država vodila koordiniranjem onda bi bilo dovoljno uzeti nekoliko konzultanata koji bi našli rješenja. Tako se ne može voditi ni grad ni država, - rekao je Milanović.U nastavku je započela zatvorena sjednica Glavnog odbora. (večernji list)
Još od velikog praska, za koji se pretpostavlja da se dogodio prije nekih 13 milijardi godina, energija je stalni i temeljni dio svemira. Hrana za ljude je energija, a energija je hrana za uređaje. Bez uređaja nema suvremenog života, rasta, razvoja i povećanja standarda. Uspon u razvoju ljudske vrste ovisio je o procesu učenja kako koristiti sve veće količine energije. Ljudska vrsta koja je na planetu tek nekoliko milijuna godina potrošila je samo manji dio golemih zaliha energije. Iako se energija proizvodi, prodaje, kupuje i troši, ona u biti nije tržišni proizvod. Neophodnost energije za tekući život i razvoj daje joj stratešku važnost i karakteristike infrastrukturnog proizvoda, proizvoda o kojem neposredno i posredno ovisi svaki čovjek, svaki posao i svaki proizvod. Osiguranje dovoljno kvalitetne i stabilne energije jedan je od najvažnijih zadataka politike. To je obveza države bez obzira o kakvom se političkom i gospodarskom sustavu radi. Problem nedostatka energije je prvorazredni politički problem. Zbog svog planetarnog značenja energija je jedna od glavnih sastavnica globalne politike i geopolitike.
Svaka civilizacija uz svoju ideologiju i tehnologiju ima i svoju energiju. Politička moć proizlazi iz kontrole ili vlasništvo nad energijom. Dominantna energija naše civilizacije je energija fosilnih goriva, nafta, plin, ugljen. Kompanije koje imaju prava eksploatacije značajnih energetskih resursa spadaju u ekonomski najmoćnije kompanije. Njihova ekonomska moć i strateško značenje energije tim kompanijama daje i političku moć, ali bez političke odgovornosti. Zbog toga je nacionalna energetska strategija i politika pitanje zaštite nacionalnih interesa. Osobito za malu zemlju. Nacionalni cilj svake zemlje je energetska sigurnost, stabilnost i neovisnost. S tim ciljem definiraju se strategije i politike. Privatni sektor nije zainteresiran da u svim uvjetima zadovolji ukupne potrebe zemlje za energijom. Ta obveza ostaje vladi. Značaj ovog pristupa proizlazi iz cikličke potrošnje energije i vršne potrošnje. Tijekom zimskih razdoblja poveća se nekoliko puta potražnja za toplinskom energijom. Nastaju “vršna opterećenja” sustava koja mogu potrajati mjesec-dva. Izgradnja kapaciteta za vršna opterećenja koja će biti u funkciji oko 20 posto su, zbog velikih ulaganja, neprofitabilna privatnom sektoru. Zbog toga tržište ne može riješiti taj problem. Iako cijena energije za vrijeme vršnih opterećenja može porasti nekoliko puta, ona nije dovoljna za isplativost vršnih kapaciteta. Obveza države je izgraditi kapacitete za vršna opterećenja. Država ima drukčiju računicu nego privatni sektor. Privatni sektor računa “privatnu” korist, profit od ulaganja, država računa ukupnu društvenu korist. Cilj poduzeća je profit. Cilj države je povećanje bruto domaćeg proizvoda. Poduzeće optimalizira svoje proizvodne kapacitete s ciljem maksimiziranja profita. Ti kapaciteti nikad nisu dovoljni da pokriju u svim situacijama sve potrebe za energijom. Država bez dovoljno energije u bilo kojem trenutku gubi dio proizvodnje, što rezultira smanjenjem bruto domaćeg proizvoda i povećanjem troškova i gubitaka u gospodarstvu. Energija može sudjelovati u troškovima proizvodnje 5 ili 10 posto. To je njen direktni trošak. Međutim, kad energije nema, gubi se 100 posto proizvodnje. To je oportunitetni trošak ili gubitak moguće proizvodnje. Energetska politika temelji se na oportunitetnom trošku. S društvenog gledišta, energija je najskuplja kad je nema. Zbog toga je osnovni cilj energetske strategije i politike dovoljno kvalitetne i sigurne energije. U skladu s tim ciljem treba postići ekološko, tehnološko i ekonomsko optimaliziranje energetskih kapaciteta.
Hrvatska je daleko od energetske neovisnosti, a samim tim i od sigurnosti i stabilnosti. Uvozimo oko 30 posto električne energije, a ne gradimo domaće kapacitete da se riješimo te uvozne ovisnosti. Od 2012. počinju zbog dotrajalosti izlaziti iz proizvodnje neke od postojećih elektrana. Treba izgraditi i njihovu zamjenu. Budući da je prosječno vrijeme gradnje elektrana oko 5 godina, sve one bi trebale već biti u izgradnji, a nisu. Zbog toga će se od 2012. godine hrvatska energetska ovisnost povećati, a energetska stabilnost smanjiti. Hrvatska je ovisna o uvozu plina. U prosjeku oko 40 posto. Uz prosječnu zimu vlastita proizvodnja, zalihe i uvoz nisu dovoljni. Rješenje je u povećanju skladišnih kapaciteta, otvaranju novih dobavnih pravaca i po mogućnosti povećanje domaće proizvodnje. Skladišta bi se punila u ljetnim mjesecima, kad je potražnja na svjetskom tržištu puno manja. Hrvatska niti je u posljednjem razdoblju povećala skladišne kapacitete, niti je uspostavila nove dobavne pravce, iako se u većoj ili manjoj mjeri situacija svake godine ponavlja. Hrvatsko gospodarstvo trpi štete, a građani nemaju miran san. Društvena ekonomičnost ulaganja u energetiku zahtijeva usklađenost ulaganja u dobavu, transport i potrošnju. Počeli smo vaditi plin iz Jadrana, a nismo napravili plinovod prema Hrvatskoj. Povećava se svake godine broj potrošača plina, a ne povećava se dobava. Gradimo plinovod prema Dalmaciji, a nismo osigurali povećanu dobavu s jedne strane niti organizirali potrošnju s druge strane. Ova investicija u ovakvoj politici ostat će dugoneisplativa…
Energetika zbog svoje strateške važnosti je jedan od instrumenata geopolitike. Europska i Hrvatska energetska (pa i politička) sigurnost i stabilnost još dugo će ovisiti o Rusiji. Zbog širenja NATO-a, instaliranja proturaketnog štita, situacije u Gruziji, Europska unija i Hrvatska su zahladili odnose s Rusijom. Sada je igrom slučaja Rusija ohladila Europu i Hrvatsku te poboljšala svoju pregovaračku poziciju. Europsko i hrvatsko nerazumijevanje i neuvažavanje političkih stajališta Rusije bilo je u znatnoj mjeri nerazumno. Rusija je nezaobilazni politički i energetski čimbenik i Europe i svijeta. Bez uvažavanja njenog položaja i njenih interesa nema stabilnog energetskog i političkog razvoja Europe.
SDP-ovi saborski zastupnici Slavko Linić, Ljubo Jurčić i Gordan Maras prozvali su Vladu da je nečinjenjem i neodgovornošću za energetsku stabilnost dovela Hrvatsku u tešku situaciju. Vlada je trebala i mogla, a nije osigurala dostatne količine plina za kućanstva i gospodarstvo, zbog čega je dovela Hrvatsku u tešku situaciju, a građanima, u vrijeme kada su sučeni sa ekonomskom krizom, sada može ponuditi samo nova poskupljenja eneregenata, tvrde u SDP-u.Slavko Linić je hrvatskim građanima poručio kako bi mogli biti i sretni zbog aktualne plinske krize, jer bi, kako kaže, mogla natjerati Vladu na rad te da započne koristiti hrvatska nalazišta plina u srednjem Jadranu. To je jedini način kako Sanader funkcionira, zaključio je Linić.“Za sadašnji energetsku situaciju odgovorna je Vlada jer nije povećala proizvodnju plina, niti skladišne kapacitete, ali ni otvorila nove dobavne pravce iz Mađarske ili sjeverne Afrike”, kazao je Ljubo Jurčić na konferenciji za novinare nazvanoj “Sanaderov energetski slom”. (jutarnji)
Zbog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji mi se uopće ne trebamo zamarati svojim gospodarstvom. Trebamo samo postati članicom Unije pa će ona riješiti sve naše probleme. Manje ćemo raditi, a više zarađivati. Dobit ćemo veće plaće, mirovine, ubirat ćemo najamnine i bolje živjeti. Zašto se mučiti gospodarstvom, proizvodnjom - kad će se to samo od sebe riješiti. Najbolje je da se strpimo do ulaska. Zbog toga treba poduzeti sve samo da postanemo članicom. Hrvatska je već postigla visoku razinu usklađenosti propisa s propisima Unije u proteklih nekoliko godina, ali pozitivni rezultati toga usklađivanja još nisu vidljivi. Godina na izmaku upućuje na drukčije rezultate. Cijelu godinu hrvatska proizvodnja stagnira. Industrijska proizvodnja rasla je nešto malo iznad 1 posto, dok je proteklih godina taj porast iznosio prosječno oko 5 posto. Porast bruto domaćeg proizvoda bit će najmanji od 2000. godine. Prvi put u desetak godina nije došlo do rasta realnih plaća. Došlo je do pada realnog prometa u maloprodaji, što je najbolji pokazatelj kretanja standarda građana. To se sve počelo događati prije globalne krize. Takva kretanja rezultat su hrvatske politike. (Nacional)
