Dnevnik Zorana Milanovića

Za razliku od prošloga, današnji je aktualni sat ocijenjen kao dosta “tanašan”, kao da oporbeni zastupnici nisu bili dovoljno inspirirani.

Jedini prijepodnevni “štiklec” s ironijskim odmakom bilo je istup Nenada Stazića (SDP) u kojem je potpredsjednika Vlade Damira Polančeca upitao hoće li ljubazno zamoliti premijera da ne daje izjave kojima ruši burzu, poput one o promašenosti II. mirovinskog stupa. Polančec mu je kazao da mu to, naravno, ne pada na pamet te da je domaća burza nestabilna zbog svjetskih kretanja, a ne zbog verbalnih poruka.

Stazić mu je vratio da kako nije ni sumnjao u odgovor i da je zanimljivo kako su svi burzovni analitičari i fondovski menadžeri rekli da je premijer srušio burzu, dok samo ministri Polančec i Ivan Šuker to ne žele priznati zato što im je više stalo do vlastite pozicije kod premijera nego do burze. (večernji list)

Nakon sastanka Ekonomskog vijeća član vijeća Ljubo Jurčić obratio se novinarima kritizirajući kako strategija cilja na razdoblje od 2020. do 2030. godine kada bi se trebali povećati energetski kapaciteti.”Do tada ćemo valjda i dalje uvoziti 20 do 30 posto električne energije, umjesto da što brže i energičnije radimo na izgradnji energetskih kapaciteta”, kazao je Jurčić koji je dodao i par riječi o turističkim predviđanjima za ovu sezonu.

“Europa bi mogla imati negativni rast BDP-a od 2,5 posto, pa je sasvim za očekivati smanjenje emisije turista s tog tržišta. Naime nama je ta informacija posebno važna budući da turisti čine 90 posto turističke potražnje, a ne treba posebno ni naglašavati kako turizam donosi značajan devizni prihod”, zaključio je Jurčić koji se na kraju osvrnuo i na komentar ministra financija Ivana Šukera koji je odbacujući SDP-ov paket antirecesijskih mjera, rekao kako država nema dodatnih 15 milijardi kuna kako bi ih realizirala.

“Otkuda te brojke Šukeru, ja zaista ne znam, jer smo predvidjeli 80 do 150 milijuna kuna i to jedino kao pomoć nezaposlenima”, kazao je Jurčić na kraju. (index)

Još od velikog praska, za koji se pretpostavlja da se dogodio prije nekih 13 milijardi godina, energija je stalni i temeljni dio svemira. Hrana za ljude je energija, a energija je hrana za uređaje. Bez uređaja nema suvremenog života, rasta, razvoja i povećanja standarda. Uspon u razvoju ljudske vrste ovisio je o procesu učenja kako koristiti sve veće količine energije. Ljudska vrsta koja je na planetu tek nekoliko milijuna godina potrošila je samo manji dio golemih zaliha energije. Iako se energija proizvodi, prodaje, kupuje i troši, ona u biti nije tržišni proizvod. Neophodnost energije za tekući život i razvoj daje joj stratešku važnost i karakteristike infrastrukturnog proizvoda, proizvoda o kojem neposredno i posredno ovisi svaki čovjek, svaki posao i svaki proizvod. Osiguranje dovoljno kvalitetne i stabilne energije jedan je od najvažnijih zadataka politike. To je obveza države bez obzira o kakvom se političkom i gospodarskom sustavu radi. Problem nedostatka energije je prvorazredni politički problem. Zbog svog planetarnog značenja energija je jedna od glavnih sastavnica globalne politike i geopolitike.

Svaka civilizacija uz svoju ideologiju i tehnologiju ima i svoju energiju. Politička moć proizlazi iz kontrole ili vlasništvo nad energijom. Dominantna energija naše civilizacije je energija fosilnih goriva, nafta, plin, ugljen. Kompanije koje imaju prava eksploatacije značajnih energetskih resursa spadaju u ekonomski najmoćnije kompanije. Njihova ekonomska moć i strateško značenje energije tim kompanijama daje i političku moć, ali bez političke odgovornosti. Zbog toga je nacionalna energetska strategija i politika pitanje zaštite nacionalnih interesa. Osobito za malu zemlju. Nacionalni cilj svake zemlje je energetska sigurnost, stabilnost i neovisnost. S tim ciljem definiraju se strategije i politike. Privatni sektor nije zainteresiran da u svim uvjetima zadovolji ukupne potrebe zemlje za energijom. Ta obveza ostaje vladi. Značaj ovog pristupa proizlazi iz cikličke potrošnje energije i vršne potrošnje. Tijekom zimskih razdoblja poveća se nekoliko puta potražnja za toplinskom energijom. Nastaju “vršna opterećenja” sustava koja mogu potrajati mjesec-dva. Izgradnja kapaciteta za vršna opterećenja koja će biti u funkciji oko 20 posto su, zbog velikih ulaganja, neprofitabilna privatnom sektoru. Zbog toga tržište ne može riješiti taj problem. Iako cijena energije za vrijeme vršnih opterećenja može porasti nekoliko puta, ona nije dovoljna za isplativost vršnih kapaciteta. Obveza države je izgraditi kapacitete za vršna opterećenja. Država ima drukčiju računicu nego privatni sektor. Privatni sektor računa “privatnu” korist, profit od ulaganja, država računa ukupnu društvenu korist. Cilj poduzeća je profit. Cilj države je povećanje bruto domaćeg proizvoda. Poduzeće optimalizira svoje proizvodne kapacitete s ciljem maksimiziranja profita. Ti kapaciteti nikad nisu dovoljni da pokriju u svim situacijama sve potrebe za energijom. Država bez dovoljno energije u bilo kojem trenutku gubi dio proizvodnje, što rezultira smanjenjem bruto domaćeg proizvoda i povećanjem troškova i gubitaka u gospodarstvu. Energija može sudjelovati u troškovima proizvodnje 5 ili 10 posto. To je njen direktni trošak. Međutim, kad energije nema, gubi se 100 posto proizvodnje. To je oportunitetni trošak ili gubitak moguće proizvodnje. Energetska politika temelji se na oportunitetnom trošku. S društvenog gledišta, energija je najskuplja kad je nema. Zbog toga je osnovni cilj energetske strategije i politike dovoljno kvalitetne i sigurne energije. U skladu s tim ciljem treba postići ekološko, tehnološko i ekonomsko optimaliziranje energetskih kapaciteta.

Hrvatska je daleko od energetske neovisnosti, a samim tim i od sigurnosti i stabilnosti. Uvozimo oko 30 posto električne energije, a ne gradimo domaće kapacitete da se riješimo te uvozne ovisnosti. Od 2012. počinju zbog dotrajalosti izlaziti iz proizvodnje neke od postojećih elektrana. Treba izgraditi i njihovu zamjenu. Budući da je prosječno vrijeme gradnje elektrana oko 5 godina, sve one bi trebale već biti u izgradnji, a nisu. Zbog toga će se od 2012. godine hrvatska energetska ovisnost povećati, a energetska stabilnost smanjiti. Hrvatska je ovisna o uvozu plina. U prosjeku oko 40 posto. Uz prosječnu zimu vlastita proizvodnja, zalihe i uvoz nisu dovoljni. Rješenje je u povećanju skladišnih kapaciteta, otvaranju novih dobavnih pravaca i po mogućnosti povećanje domaće proizvodnje. Skladišta bi se punila u ljetnim mjesecima, kad je potražnja na svjetskom tržištu puno manja. Hrvatska niti je u posljednjem razdoblju povećala skladišne kapacitete, niti je uspostavila nove dobavne pravce, iako se u većoj ili manjoj mjeri situacija svake godine ponavlja. Hrvatsko gospodarstvo trpi štete, a građani nemaju miran san. Društvena ekonomičnost ulaganja u energetiku zahtijeva usklađenost ulaganja u dobavu, transport i potrošnju. Počeli smo vaditi plin iz Jadrana, a nismo napravili plinovod prema Hrvatskoj. Povećava se svake godine broj potrošača plina, a ne povećava se dobava. Gradimo plinovod prema Dalmaciji, a nismo osigurali povećanu dobavu s jedne strane niti organizirali potrošnju s druge strane. Ova investicija u ovakvoj politici ostat će dugoneisplativa…

Energetika zbog svoje strateške važnosti je jedan od instrumenata geopolitike. Europska i Hrvatska energetska (pa i politička) sigurnost i stabilnost još dugo će ovisiti o Rusiji. Zbog širenja NATO-a, instaliranja proturaketnog štita, situacije u Gruziji, Europska unija i Hrvatska su zahladili odnose s Rusijom. Sada je igrom slučaja Rusija ohladila Europu i Hrvatsku te poboljšala svoju pregovaračku poziciju. Europsko i hrvatsko nerazumijevanje i neuvažavanje političkih stajališta Rusije bilo je u znatnoj mjeri nerazumno. Rusija je nezaobilazni politički i energetski čimbenik i Europe i svijeta. Bez uvažavanja njenog položaja i njenih interesa nema stabilnog energetskog i političkog razvoja Europe.

MJERE štednje koje je jučer najavio premijer Sanader nisu nikakav New Deal, jer on podrazumijeva proaktivne mjere, a ne stezanje remena, poručio je šef SDP-a Zoran Milanović. Dodao je da New Deal znači novi dogovor, a ovo što nudi Vlada je new peal, ili novo guljenje.

“To nije američki New Deal. To su samo mjere koje su nužne, jer ne vidimo niti jedno proaktivno rješenje i nema dugoročnih planova. Nema odgovora što će biti za dvije ili tri godine. To je samo stezanje remena za sljedeću godinu, a to može svatko”, rekao je Milanović dodavši da je njegova stranka već ranije tražila da se krene s mjerama štednje koje je predložio Sanader.

Što se tiče najavljenog zamrzavanja rasta plaća, Milanović kaže da bi trebalo revidirati sustav povlaštenih mirovina, jer se na tome najbolje pokazuje jeste li socijalno osjetljivi i pravedni.  Podsjetio je i da je Račanova vlada već 2003. godine donijela mjeru smanjenja plaće državnim dužnosnicima. (Index)

U Hrvatskoj je teška situacija, i ekonomska i socijalna i sigurnosna. Bombe eksplodiraju. No takva situacija ne bi bila da je svatko radio svoj posao i to posao za koji je plaćen. Uloga države je da građanima osigura mir i sigurnost, inače sve nema smisla- kazao je večeras u Pakoštanima predsjednik SDP-a Zoran Milanović koji je uoči te tribine prošetao rivom u rodnom mjestu generala Ante Gotovine tijekom čega su ga pozdravljali nazočni građani.

Milanović se nekoliko sati prije toga družio i s građanima Biograda kojom prigodom je o situaciji u državi rekao da je poruka kako se neće tolerirati one među nama koji ne žive po zakonima društva.

- SDP je iscrpio sva zakonska sredstva u traženju odgovornosti od premijera Sanadera i vladajuće koalicije, no nezakonitim sredstvima nećemo se koristiti- istaknuo je predsjednik SDP-a koji je na novinarsko pitanje hoće li se za 15 mjeseci kandidirati na predsjedničkim izborima kazao da neće, ali da će njegova stranka na vrijeme istaknuti svojega kandidata.

Dodao je kako prije toga očekuje da Ivo Sanader do kraja završi posao oko poboljšanja sigurnosne situacije u Hrvatskoj te da pritom, napomenuo je, ne vrluda. Zoran Milanović boravak u biogradskom kraju iskoristio je pozvavši članove svoje stranke da se počnu pripremati za lokalne izbore kazavši im kako najprije trebaju privoliti svoje susjede da glasuju za SDP.

- Zadnji parlamentarni izbori pokazali da u Zadarskoj županiji, koja je za SDP zbog posljedica rata tradicionalno teško izborno područje, imamo sve veću podršku. Pred nama je veliki izazov i veliki prostor za dokazivanje. Neposredni izbori poništit će političku trgovinu, no nikome neće biti lako jer će za pobjedu biti potrebno osvojiti 50 posto plus jedan glas. Ipak, vjerujem da ćemo imati rezultat za ponos- kazao je Zoran Milanović.